SANDRA SKANDERLIĆ

(29.12.1709.-5.1.1762.)

ELIZABETA RUSKA

 U mjestu Kolomenskoje pokraj Moskve 29. prosinca 1709. godine rođena je Elizabeta Petrovna, izvanbračno dijete ruskog cara Petra I. Velikog i Katarine I. Aleksejevne. Iako je bila izdanak moćne carske obiteljske loze Romanov, Elizabeti je pruženo izuzetno manjkavo obrazovanje, što je u europskim vladarskim dinastijama bilo gotovo nezamislivo. Djeca vladara imala su uvijek i bez iznimke najbolje učitelje, a poznavanje nekoliko stranih jezika bilo je condicio sine qua non na svim dvorovima europskih vladarskih kuća. Sa Elizabetom to očito nije bio slučaj, tako da je tek kasnije na vlastitu inicijativu počela učiti osnove švedskog, talijanskog i njemačkog jezika. Jedino lingvističko znanje koje je u ranoj mladosti imala bilo je aktivno služenje francuskim jezikom i to samo zahvaljujući njenoj dadilji koja je bila Francuskinja. Osim jezika Elizabeta je po još jednoj osnovi trebala imati veze s tom zemljom, jer je njen otac Petar Veliki namjeravao brakom svoje kćeri s kraljem Lujem XV. učvrstiti veze Rusije s Francuskom, međutim do realizacije ove zamisli nikada nije došlo.

S obzirom da je Elizabeta bila drugo izvanbračno dijete Petra i njegove dugogodišnje ljubavnice Katarine Aleksejevne, koji su brak sklopili tek tri godine nakon njenog rođenja, rusko carsko prijestolje po načelu primogeniture nije mogla očekivati. Ipak, početkom prosinca 1741. godine uz pomoć garde i dvorjana svrgnula je tadašnjeg aktualnog vladara, malodobnog Ivana VI. i njegovu majku Anu Leopoldnovu s prijestolja i doslovno preko noći zavladala Rusijom.

Bez obzira što je na carski tron došla vojnim udarom, Elizabetu je ruski narod podržavao, vidjevši u njoj osobu koja će uspješno provesti reformu gospodarstva i na minimum svesti utjecaj njemačkih velikaša na dvoru. Kroz svoju je vladavinu također vodila i nekoliko uspješnih vojnih pohoda, primjerice protiv Švedske, a u Ratu za austrijsku baštinu stala je na stranu austrijske carice i hrvatsko-ugarske kraljice Marije Terezije, nasuprot tada vrlo moćnom pruskom kralju Fridriku II. Velikom.

Veliki iskorak ruska je carica učinila kada je u praksi ukinula smrtnu kaznu, a puno pozitivnih stvari napravila je na polju kulture i obrazovanja, utemeljivši Umjetničku akademiju u Petrogradu i Sveučilište u Moskvi.

Službeno, Elizabeta nikada nije bila u braku, iako postoji pretpostavka kako se 1742. ipak udala za ruskog plemića Alekseja Razumovskog i s njim navodno imala dvije kćeri o čijim se sudbinama uvijek samo nagađalo bez nekih pouzdanih i konkretnih podataka.

Elizabeta Petrovna Ruska umrla je 5. siječnja 1762. godine u Petrogradu, a na prijestolju ju je naslijedio nećak Petar III., sin njemačkog vojvode Karla Fridrika i njene sestre Ane Petrovne, koji je još 1742. svoje pravo ime Karlo Petar Urlik promijenio u Petar Fjodorovič.

(16.12.1485.-7.1.1536.)

KATARINA ARAGONSKA

Španjolka Katarina Aragonska, izvornog imena Catalina de Aragón y Castilla, bila je peto dijete u to vrijeme jednog od najmoćnijih vladarskih parova u Europi, Ferdinanda II. Aragonskog i Izabele I. Kastiljske. Rođena 16. prosinca 1485. u palači Alcalá de Henares već je u ranom djetinjstvu zaručničkim ugovorom obećana engleskom prijestolonasljedniku Arturu, princu od Walesa. Tadašnjem engleskom kralju Henriku VII., Arturovu ocu, to je bio jedan od rijetkih uspješnih međunarodnih i vanjskopolitičkih poteza, pa je brak između princa i španjolske infantkinje službeno sklopljen 1501. godine. Međutim, nakon samo šest mjeseci Artur iznenada umire, pa idućih sedam godina Katarina živi u Engleskoj kao udovica, da bi 11. lipnja 1509. postala supruga svog šogora i novoga kralja Henrika VIII., a trinaest dana kasnije i okrunjena engleska kraljica.

Henrikov primarni cilj bio je osigurati kontinuitet dinastije Tudor na engleskom prijestolju isključivo kroz muškog potomka. Tako je Katarinina osnovna i jedina zadaća postala roditi sina, pa je u prvih devet godina braka čak sedam puta bila trudna, ali je prve mjesece života uspjelo preživjeti samo jedno dijete, kći Marija. Frustriran takvim razvojem događaja Henrik VIII. počeo je razmišljati o prekidu bračne veze smatrajući Katarinu jedinim krivcem što Engleska nema zakonitog muškog nasljednika prijestolja. Naime, u međuvremenu je kralj imao dvije ljubavnice, a jedna od njih, Elizabeta Blount, rodila mu je izvanbračnog sina i time uvjerila Henrika kako on može imati mušku djecu. S vremenom su trudnoće, koje su rezultirale rađanjem mrtvorođenčadi, pobačajima ili djecom nedovoljno snažnom da prežive više od nekoliko mjeseci, drastično ugrozile kraljičino zdravlje. Vidjevši da od Katarine ne može očekivati muškog nasljednika prijestolja, engleski je kralj odlučio definitivno razvrgnuti brak i ozakoniti već započetu vezu s Katarininom dvorskom damom Annom Boleyn. Godine 1527. Henrik VIII. je od pape Klementa VII. zatražio službeno poništenje braka s Katarinom Aragonskom, pravdajući svoj zahtjev činjenicom da je zakonita veza sa bivšom ženom pokojnog brata zapravo grijeh. Klement VII. nije bio spreman na takav korak primarno zbog tadašnjih političkih prilika, ali i zbog same Katoličke crkve i njenih zakona, pa je rješavanje kraljevog slučaja prepustio londonskom crkvenom sudu, prvenstveno kako bi dobio na vremenu. Dvije godine kasnije, izložen velikim pritiscima isključivo katoličkih vladara, papa je odbio poništiti brak što je izazvalo raskid Engleske s Rimom i proglašenje samostalne Anglikanske crkve. Henrik VIII. jednostavno je ignorirao Klementovu odluku i u siječnju 1533. oženio Annu Boleyn naredivši, kao novi vrhovni poglavar Crkve u Engleskoj, canterburyjskom nadbiskupu Thomasu Cranmeru službeno poništenje bračne veze s Katarinom, što je nadbiskup i učinio 23. svibnja 1535. godine.

Prva od šest žena Henrika VIII. nakon rastave je internirana s dvora i zabranjen joj je bilo kakav kontakt sa kćerkom Marijom koju više nikada nje vidjela. Povučeno je živjela u Kimboltonu, gdje je i umrla od karcinoma 7. siječnja 1536. godine.