Tag: hrvatski vladari
LEOPOLD I. HABSBURŠKI
by Sandra Skanderlić on Sep.12, 2009, under HRVATSKI VLADARI
(9.6.1640.-5.5.1705.)
LEOPOLD I. HABSBURŠKI
Sin Ferdinanda III. i infantkinje Marie Anne od Španjolske, hrvatsko-ugarski kralj od 1655., Leopold I. Habsburški rođen je 9. lipnja 1640. u Beču. Češki kralj postao je 1656., a njemačko-rimski car 1658. godine. Leopold je bio drugi Ferdinandov sin, pa je posljednje čemu se mogao nadati bila vladarska titula. Odgajan je i obrazovan za crkveno zvanje, ali kako je njegov stariji brat i nesuđeni prijestolonasljednik Ferdinand IV. 1654. umro od kozica, obveza upravljanja zemljama Habsburgovaca prešla je na mlađega Leopolda.
Izuzetno sramežljiv, zbog svoga gotovo grotesknoga izgleda, Leopold se uglavnom skrivao od ljudi. Zaostao u rastu, ispodprosječno nizak, sa polomljenim zubima kao posljedicom skorbuta, za Habsburgovce karakterističnih debelih usana i isturene donje vilice, kratkovidan, jednom riječju ružan, pojavom je izazivao uglavnom sažaljenje i podsmjeh. Ipak, bio je zdrav i jak, bavio se jahanjem i lovom, volio je knjige i glazbu, a i sâm se dosta uspješno okušao u komponiranju. Poticao je razvoj industrije te posebnu pažnju pridavao obrazovanju na svim razinama društva. Puno je vremena provodio u vrtu, a osobno je uzgojio i pojedine vrste biljaka. Sklonost cara i kralja prema kulturi i umjetnosti učinila je od Beča europsko kulturno središte.
Leopold I. ženio se tri puta. Godine 1666. sklopio je prvi brak sa španjolskom infantkinjom Margaretom Mariom Theresiom. Imali su četvero djece, a kada je ona 1673. umrla, oženio je austrijsku nadvojvotkinju Claudiu Felicitas i s njom do njene smrti 1676. imao dvije kćeri. Treći i posljednji brak bio je onaj s falačkom groficom Eleonorom Magdalenom od Pfalz-Neuburga. Ona mu je od 1676. do 1690. godine rodila desetero djece, od kojih su dva sina – Josip I. i Karlo VI. – kasnije postali hrvatsko-ugarski kraljevi i njemačko-rimski carevi.
Gotovo kroz cijelo vrijeme svoje vladavine Leopold je vodio ratove, najviše protiv Turaka i tada vrlo agresivnog francuskog kralja Luja XIV. S Turcima je 1664. potpisao mir u Vašvaru, vrlo nepovoljan, čime je gotovo sve što je na bojnom polju osvojio na papiru vratio turskim osvajačima. Bio je to izravan povod za pobunu hrvatskih i ugarskih velikaša protiv Habsburške Monarhije i začetak Zrinsko-Frankopanske urote, koju je ugušio i time direktno utjecao na uništenje dvije najmoćnije hrvatske obitelji. Za razliku od vašvarskog, mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. zaustavio je turska osvajanja jugioistoka Europe.
Leopold se smatrao apsolutnim suverenom. Savjete svojih ministara i vojnih zapovjednika rijetko je slušao. Bio je nepopustljiv, sa vrlo niskim pragom tolerancije, posebno prema vjernicima-protestantima. Iako se nije volio previše eksponirati, u društvu je znao biti zanimljiv i šarmantan. Umro je u Beču, 5. svibnja 1705., a na prijestolju ga je naslijedio sin Josip I.
KARLO VI. (III.) HABSBURŠKI
by Sandra Skanderlić on Sep.12, 2009, under HRVATSKI VLADARI
(1.10.1685.-20.10.1740.)
KARLO VI. (III.) HABSBURŠKI
Posljednji vladar čiste habsburške krvi, Karlo VI., rimsko-njemačkim carem i hrvatsko-ugarskim kraljem, kao Karlo III., postao je 1711. godine. Rođen je 1. listopada 1685. u Beču, a bio je drugi sin cara Leopolda I. i njegove treće supruge – princeze Eleonore Magdalene Pfalz-Neuburg. Karlov stariji brat Josip I. određen je za očevog nasljednika prijestolja u Austriji, Hrvatskoj, Ugarskoj i Češkoj, dok je njemu namijenjena španjolska kruna. Međutim, godine 1711. Josip I. iznenada umire, pa je Karlo primoran vratiti se iz Španjolske u Austriju i preuzeti vlast u habsburškim zemljama.
Po povratku novi se car i kralj oženio protestantkinjom Elizabetom Kristinom von Braunschweig Wolfenbüttel, koja je udajom za Karla prešla na katoličanstvo. Kao i velika većina kraljevskih brakova i ovaj je bio sklopljen iz interesa, ali s vremenom se među njima razvila istinska ljubav, što je u opisanim okolnostima bio gotovo raritet. Ipak, nije sve bilo tako idilično. Pokojni Josip I. iza sebe je ostavio dvije kćeri, pa Karlo ostaje posljednji Habsburgovac u muškoj lozi dinastije. Iako se još uvijek nadao prijestolonasljedniku, Karlo 1713. donosi najvažniji zakon u svojoj gotovo tridesetogodišnjoj vladavini, nazvan Pragmatička sankcija, kojim osigurava opstanak kuće Habsburg na prijestolju. Time je ozakonio mogućnost nasljeđivanja i po ženskoj liniji, što prije nikako nije bilo izvedivo. Hrvatska je svoju Pragmatičku sankciju donijela kroz saborski zaključak godinu dana prije, preduhitrivši i samog vladara, jer su već nakon smrti Josipa I. bili svjesni da je Karlo posljednji Habsburg i da nitko ne može sa sigurnošću jamčiti nastavak loze u muškoj liniji. Jedini uvjet koji su Hrvati postavili bio je da buduća carica i kraljica vlada i u Austriji, što ih je činilo potpuno neovisnima od Ugarske.
Godine 1716. Karlo je ipak dočekao prijestolonasljednika, dječaka kojega su po djedu nazvali Leopold. Sreća što mu se rodio sin, međutim, trajala je kratko, jer Leopold već nakon šest mjeseci umire. Nakon toga Elizabeta i Karlo imali su još tri kćeri, od kojih je jedna također umrla u najranijoj dobi.
Karlo VI. Habsburški za vrijeme svoje vladavine uspio je proširiti teritorije kojima je upravljao, iako nije bio percipiran kao osoba vješta u političkim spletkama ili kao veliki ratnik i vojskovođa. Isto tako, bio je začetnik prosvjetiteljskog razdoblja austrijske monarhije i zaštitnik znanosti, a posebno kulture. Privatno je obožavao jahanje, lov, kazalište i glazbu, gdje se čak okušao i u komponiranju. Smatrali su ga šarmantnim zbog njegove duhovitosti, bio je pošten, razborit i pobožan katolik. U konverzaciji je preferirao bečki dijalekt iako se na dvoru govorilo španjolskim i latinskim jezikom. Svirao je čembalo, dirigirao dvorskim orkestrom, a zbog utjecaja godina provedenih u Španjolskoj, na bečkom je dvoru uveo španjolski dvorski ceremonijal. Godine 1719. Karlo je Rijeku proglasio slobodnom lukom, a 1728. i osobno je boravio u tom gradu.
Posljednji čisti Habsburgovac umro je 20. listopada 1740. u Beču. Na prijestolju ga je naslijedila starija kći Marija Terezija, koja se 1736. udala za Franju Stjepana Lotarinškog, pa se od tada ta europska dinastija zove Habsburg-Lothringen.
KOMENTARI