SANDRA SKANDERLIĆ

(18.7.1552.-20.1.1612.)

RUDOLF II. HABSBURŠKI

Hrvatsko-ugarski kralj od 1572. i rimsko-njemački car od 1576., Rudolf II. Habsburški na prijestolje je stupio nakon očeve smrti 1576. godine. Tada je imao dvadeset četiri godine i obvezu preuzimanja tri europske krune eskivira tako što mlađem bratu Ernestu prepušta namjesništvo u Ugarskoj i Hrvatskoj, a stricu Karlu sva vojna pitanja i borbu protiv tada vrlo aktivnih Turaka. Kao jedini Habsburgovac koji je sjedište imao u Pragu, Rudolf se zatvorio u dvor na Hradčanima te ga vrlo rijetko napuštao. Rano djetinjstvo proveo je kod ujaka, španjolskog kralja Filipa II., kojega su nazivali “najkatoličkijim Veličanstvom”, pa je Rudolf odgajan pod paskom fanatičnog vjernika, teško kasnije prihvatio činjenicu da u kraljevstvu kojim vlada ima i protestanata prema kojima je bio dosta nesnošljiv. U prvim godinama vladanja državnički poslovi su ga možda i zanimali, ali kasnije se potpuno izolirao i od svojih dužnosti i od većine ljudi koji su ga okruživali. Najviše vremena provodio je u laboratoriju ili praškoj zvjezdarnici. Interesirao se za astronomiju, prirodne znanosti i alkemiju, a horoskopima i astrologijom je bio doslovno opsjednut. Govorio je njemački, španjolski, francuski, češki talijanski i latinski jezik te je imao vrlo veliko opće obrazovanje. Iako je raspolagao skromnim financijskim sredstvima, na dvoru je uzdržavao umjetnike i znanstvenike raznih profila i usmjerenja. Kao potpuno atipičan vladar, nije uživao u gozbama i plesovima kao njegovi prethodnici i nasljednici, već u šetnjama po sobama dvorca punim slika vrhunskih umjetnika kao što su bili Tizian i veliki Leonardo da Vinci. Skupljao je sve što se moglo; od starog novca, satova, vojne opreme do umjetničkih djela neprocjenjive vrijednosti, a bavio se čak i izrađivanjem predmeta od stakla te se smatra začetnikom češke staklarske proizvodnje. Stoga nije nimalo čudno što je upravo Rudolf II. Česima bio i ostao najdraži Habsburgovac.

Rudolf II. Habsburški nikada se nije ženio, kao što nikada nije ozbiljno niti vladao, pa se uvelike počelo spekulirati o njegovom nasljedniku. Psihičko rastrojstvo, kojemu je sve više naginjao, s vremenom je postajalo očitije, a manifestiralo se u nepodnošljivoj autokraciji. Sve je češće bio depresivan i apatičan. Postao je nesposoban vladati sam sobom, a kamoli kraljevstvom pa je njegov drugi brat Matija, cijeli život nezadovoljan što je “samo treći sin”, iskoristio Rudolfovu bolest i 1607. godine oružjem i vojskom prisilio kralja da mu preda vlast u Ugarskoj, Austriji, Hrvatskoj i Moravskoj. Slijedeće je godine i službeno postao hrvatsko-ugarskim kraljem kao Matija II.

Povijest na našim prostorima Rudolfa II. Habsburškog zabilježila je kao hrvatsko-ugarskog kralja u čijem su kraljevstvu svi kraljevali više nego sam kralj. Umro je 20. siječnja 1612. godine osamljen, tužan i zaboravljen.