SANDRA SKANDERLIĆ

(18.12.1863.-28.6.1914.) 

FRANJO FERDINAND HABSBURŠKI

Austrijski nadvojvoda Franjo Ferdinand Karlo Ludovik Josip, najstariji sin princeze Marije Annunziate Bourbonske i Karla Ludovika, mlađeg brata austrijskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Franje Josipa I. Habsburškog, rođen je u Grazu 18. prosinca 1863. godine. Svoje je ambicije usmjerio prema vojnoj karijeri, ali jedan tragičan događaj u užoj obitelji potpuno mu je promijenio život. Naime, krajem siječnja 1889. austrijski prijestolonasljednik Rudolf Habsburški, jedini sin cara Franje Josipa I. i Elizabete Bavarske, ubio je svoju ljubavnicu, a onda i sebe uzrokujući time promjenu u nasljeđivanju krune. Nakon Rudolfove smrti drugi po redu zakoniti nasljednik prijestolja postao je carev mlađi brat Karlo Ludovik, otac Franje Ferdinanda, koji se odmah odrekao tog prava i ono je automatski prešlo na njegovog sina.

Ubrzo nakon što je postao presumptivan nasljednik krune, Franjo Ferdinand počinje iznositi svoje političke stavove i nastojanja koji nisu bili s oduševljenjem prihvaćeni u određenim dvorskim i političkim krugovima tadašnje Austro-Ugarske. Dualističko je carstvo želio pretvoriti u trojnu monarhiju koja bi u konačnici obuhvaćala i tzv. „kraljevstvo slavenskih naroda“, čemu su se žestoko usprotivili Mađari, a uskoro i Srbi, koji u tako organiziranoj državi nisu vidjeli svoju budućnost. Osim ove političke, još je jedna odluka Franje Ferdinanda izazvala nezadovoljstvo, pa i ustavnu krizu. Bio je to njegov brak s češkom groficom Sofijom Chotek, koja po regulama dinastije Habsburg nije bila dostojna dobiti titulu carice ili kraljice, jer njeno porijeklo ne potječe od niti jedne vladarske kuće. Franjo Ferdinand se usprkos tome 1900. godine oženio groficom i s njom imao troje djece: kćer Sofiju te sinove Maksimilijana i Karla.

U lipnju 1914. budući je vladar odlučio prisustvovati vojnim vježbama koje su se održavale u Bosni i Hercegovini, unatoč upozorenjima da njegova nazočnost neće biti dobro prihvaćena. Po dolasku u Sarajevo na njega je pokušan atentat bombom, koji nije uspio, ali samo pola sata kasnije zajedno sa suprugom Sofijom ubijen je hicima iz pištolja Gavrila Principa.

Iako u Austro-Ugarskoj zbog svoje samovolje i nesklonosti kompromisima nije bio pretjerano omiljen, smrt Franje Ferdinanda u Sarajevu 28. lipnja 1914. imala je dalekosežne posljedice i bila neposredan povod za početak Prvog svjetskog rata. Nakon atentata posmrtni ostaci nesuđenog prijestolonasljednika i njegove supruge Sofije, po oporuci i osobnoj nadvojvodinoj želji, sahranjeni su u njihovom obiteljskom austrijskom dvorcu Artstetten.

(29.12.1709.-5.1.1762.)

ELIZABETA RUSKA

 U mjestu Kolomenskoje pokraj Moskve 29. prosinca 1709. godine rođena je Elizabeta Petrovna, izvanbračno dijete ruskog cara Petra I. Velikog i Katarine I. Aleksejevne. Iako je bila izdanak moćne carske obiteljske loze Romanov, Elizabeti je pruženo izuzetno manjkavo obrazovanje, što je u europskim vladarskim dinastijama bilo gotovo nezamislivo. Djeca vladara imala su uvijek i bez iznimke najbolje učitelje, a poznavanje nekoliko stranih jezika bilo je condicio sine qua non na svim dvorovima europskih vladarskih kuća. Sa Elizabetom to očito nije bio slučaj, tako da je tek kasnije na vlastitu inicijativu počela učiti osnove švedskog, talijanskog i njemačkog jezika. Jedino lingvističko znanje koje je u ranoj mladosti imala bilo je aktivno služenje francuskim jezikom i to samo zahvaljujući njenoj dadilji koja je bila Francuskinja. Osim jezika Elizabeta je po još jednoj osnovi trebala imati veze s tom zemljom, jer je njen otac Petar Veliki namjeravao brakom svoje kćeri s kraljem Lujem XV. učvrstiti veze Rusije s Francuskom, međutim do realizacije ove zamisli nikada nije došlo.

S obzirom da je Elizabeta bila drugo izvanbračno dijete Petra i njegove dugogodišnje ljubavnice Katarine Aleksejevne, koji su brak sklopili tek tri godine nakon njenog rođenja, rusko carsko prijestolje po načelu primogeniture nije mogla očekivati. Ipak, početkom prosinca 1741. godine uz pomoć garde i dvorjana svrgnula je tadašnjeg aktualnog vladara, malodobnog Ivana VI. i njegovu majku Anu Leopoldnovu s prijestolja i doslovno preko noći zavladala Rusijom.

Bez obzira što je na carski tron došla vojnim udarom, Elizabetu je ruski narod podržavao, vidjevši u njoj osobu koja će uspješno provesti reformu gospodarstva i na minimum svesti utjecaj njemačkih velikaša na dvoru. Kroz svoju je vladavinu također vodila i nekoliko uspješnih vojnih pohoda, primjerice protiv Švedske, a u Ratu za austrijsku baštinu stala je na stranu austrijske carice i hrvatsko-ugarske kraljice Marije Terezije, nasuprot tada vrlo moćnom pruskom kralju Fridriku II. Velikom.

Veliki iskorak ruska je carica učinila kada je u praksi ukinula smrtnu kaznu, a puno pozitivnih stvari napravila je na polju kulture i obrazovanja, utemeljivši Umjetničku akademiju u Petrogradu i Sveučilište u Moskvi.

Službeno, Elizabeta nikada nije bila u braku, iako postoji pretpostavka kako se 1742. ipak udala za ruskog plemića Alekseja Razumovskog i s njim navodno imala dvije kćeri o čijim se sudbinama uvijek samo nagađalo bez nekih pouzdanih i konkretnih podataka.

Elizabeta Petrovna Ruska umrla je 5. siječnja 1762. godine u Petrogradu, a na prijestolju ju je naslijedio nećak Petar III., sin njemačkog vojvode Karla Fridrika i njene sestre Ane Petrovne, koji je još 1742. svoje pravo ime Karlo Petar Urlik promijenio u Petar Fjodorovič.