SANDRA SKANDERLIĆ

(18.12.1863.-28.6.1914.) 

FRANJO FERDINAND HABSBURŠKI

Austrijski nadvojvoda Franjo Ferdinand Karlo Ludovik Josip, najstariji sin princeze Marije Annunziate Bourbonske i Karla Ludovika, mlađeg brata austrijskog cara i hrvatsko-ugarskog kralja Franje Josipa I. Habsburškog, rođen je u Grazu 18. prosinca 1863. godine. Svoje je ambicije usmjerio prema vojnoj karijeri, ali jedan tragičan događaj u užoj obitelji potpuno mu je promijenio život. Naime, krajem siječnja 1889. austrijski prijestolonasljednik Rudolf Habsburški, jedini sin cara Franje Josipa I. i Elizabete Bavarske, ubio je svoju ljubavnicu, a onda i sebe uzrokujući time promjenu u nasljeđivanju krune. Nakon Rudolfove smrti drugi po redu zakoniti nasljednik prijestolja postao je carev mlađi brat Karlo Ludovik, otac Franje Ferdinanda, koji se odmah odrekao tog prava i ono je automatski prešlo na njegovog sina.

Ubrzo nakon što je postao presumptivan nasljednik krune, Franjo Ferdinand počinje iznositi svoje političke stavove i nastojanja koji nisu bili s oduševljenjem prihvaćeni u određenim dvorskim i političkim krugovima tadašnje Austro-Ugarske. Dualističko je carstvo želio pretvoriti u trojnu monarhiju koja bi u konačnici obuhvaćala i tzv. „kraljevstvo slavenskih naroda“, čemu su se žestoko usprotivili Mađari, a uskoro i Srbi, koji u tako organiziranoj državi nisu vidjeli svoju budućnost. Osim ove političke, još je jedna odluka Franje Ferdinanda izazvala nezadovoljstvo, pa i ustavnu krizu. Bio je to njegov brak s češkom groficom Sofijom Chotek, koja po regulama dinastije Habsburg nije bila dostojna dobiti titulu carice ili kraljice, jer njeno porijeklo ne potječe od niti jedne vladarske kuće. Franjo Ferdinand se usprkos tome 1900. godine oženio groficom i s njom imao troje djece: kćer Sofiju te sinove Maksimilijana i Karla.

U lipnju 1914. budući je vladar odlučio prisustvovati vojnim vježbama koje su se održavale u Bosni i Hercegovini, unatoč upozorenjima da njegova nazočnost neće biti dobro prihvaćena. Po dolasku u Sarajevo na njega je pokušan atentat bombom, koji nije uspio, ali samo pola sata kasnije zajedno sa suprugom Sofijom ubijen je hicima iz pištolja Gavrila Principa.

Iako u Austro-Ugarskoj zbog svoje samovolje i nesklonosti kompromisima nije bio pretjerano omiljen, smrt Franje Ferdinanda u Sarajevu 28. lipnja 1914. imala je dalekosežne posljedice i bila neposredan povod za početak Prvog svjetskog rata. Nakon atentata posmrtni ostaci nesuđenog prijestolonasljednika i njegove supruge Sofije, po oporuci i osobnoj nadvojvodinoj želji, sahranjeni su u njihovom obiteljskom austrijskom dvorcu Artstetten.

(2.2.1711.-27.6.1794.)

WENZEL ANTON KAUNITZ-RIETBERG

Austrijski državnik Wenzel Anton Kaunitz-Rietberg rođen je 2. veljače 1711. u Beču kao izdanak stare češke plemićke obitelji iz Moravske. Njegov otac Maksimilijan Ulrich von Kaunitz i majka Marija von Ernestina Ostfriesland-Rietberg namijenili su mu svećenički poziv, međutim, Wenzel je svoju budućnost vidio u pravnoj znanosti koju je studirao i završio u Leipzigu. Nakon završenog studija Kaunitz počinje graditi državničku karijeru te postaje dvorski savjetnik, zatim austrijski diplomatski poslanik u Italiji, a 1744. ministar austrijske Nizozemske u Bruxellesu. Šest godina kasnije odlazi u Pariz kao veleposlanik, sve dok ga 1753. hrvatsko-ugarska kraljica i austrijska carica Marija Terezija nije imenovala državnim kancelarom i osobom od najvećeg povjerenja u pitanjima vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Kaunitz je, osim u vanjskopolitičkim poslovima, uspješno participirao u stvaranju i provođenju zakonodavno-pravnih reformi u kojima su potpuno minimizirane ili ukinute dotadašnje povlastice svećenstva i evidentno snažan utjecaj crkve na državnu politiku. Financijsku je upravu također odvojio od političke i potaknuo osnivanje Državnog vijeća kao savjetodavnog tijela, dok je u međunarodnim odnosima bio neprikosnovena figura, pa su ga zbog izuzetne diplomatske vještine prozvali „kočijašem Europe“. Ništa manje uspješno zastupao je interese Austrije u Ratu za bavarsku baštinu, te prilikom prve podjele Poljske 1772., a uspio je inicirati i uspostaviti austrijsko-francuski savez protiv pruskog kralja Fridrika II. Velikog i tako carici Mariji Tereziji omogućiti ponovno uspostavljanje kontrole nad Šleskom.

Kaunitz je austrijski kancelar bio gotovo punih četrdeset godina i kroz to je vrijeme držao kompletnu državnu vanjsku politiku pod svojom kontrolom. Iz aktivnog se političkog života povukao 1792., kada je car postao Franjo II., jer se već za vladavine njegova oca Leopolda II. nije slagao s idejom postupnog približavanja Austrije Pruskoj, što su refraktarno zagovarala obojica vladara.

Grof Wenzel Anton Kaunitz-Rietberg, osvjedočeni pristaša prosvijećenog apsolutizma XVIII. stoljeća i veliki zagovornik reformi Josipa II., umro je 27. lipnja 1794. godine u svom rodnom gradu Beču.