SANDRA SKANDERLIĆ

Hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin u drugoj se polovici XV. stoljeća odlučio po drugi puta oženiti i osigurati nasljednika tada vrlo moćnom kraljevstvu. Njegova prva supruga Katarina, kći češkog kralja Jurja Podjebradskog, umrla je na porodu zajedno s djetetom. Iako je Matija imao izbvanbračnog sina Ivana, rođenog iz veze s bečkom građankom Barbarom Edelpeck, želio je kraljevstvu ostaviti zakonitog nasljednika prijestolja. Izabrao je aragonsku lozu i ušao u srodstvo s napuljskim kraljem Ferdinandom I., uzevši njegovu kći Beatricu za suprugu. Tada nije znao da aragonska princeza neće moći imati djece i da će ta činjenica nakon njegove smrti izazvati velike borbe nekoliko pretendenata za dolazak na čelo hrvatsko-ugarskog kraljevstva.

Beatrica Aragonska rođena je u Napulju 14. studenog 1457. godine. Od djetinjstva odgajana da je milošću Božjom predodređena biti vladaricom, princeza nikada nije htjela pristati na ništa manje od toga. Uvijek je sanjala biti kraljicom velikog i moćnog kraljevstva, a upravo joj je to kralj Matija mogao pružiti. Par se vjenčao 15. rujna 1476., a 12. prosinca iste godine Beatrica je u Stolnom Biogradu okrunjena za hrvatsko-ugarsku kraljicu. Mlada i izuzetno lijepa, od početka je imala veliki utjecaj na svog četrnaest godina starijeg supruga, a samim time i na državnu politiku. Kraljevski dvor u Budimu pretvorila je u “mali Napulj” dovodeći cijelu svitu – uglavnom talijanskih – književnika, umjetnika raznih profila i učenjaka, pa je proglašena mecenom znanosti i umjetnosti.

Godine u braku su prolazile, a Matijina najveća želja da dobije zakonitog potomka nije se ostvarivala, te je on počeo pripremati teren kako bi hrvatsko-ugarsko prijestolje osigurao svom nezakonitom sinu Ivanu Korvinu. Beatrica je shvatila da će u tom slučaju nakon kraljeve smrti biti samo suvladar, a to nikako nije željela dopustiti. Preko svog je oca Ferdinanda I. na sve načine vršila pritisak na Matiju da nju proglasi jedinom nasljednicom prijestolja, a posredstvom pojedinih ljudi iz Ugarske pokušala je dokazati kako je stari običaj da upravo udovica nakon kraljeve smrti upravlja kraljevstvom sve do eventualne ponovne udaje. Zbog te je svoje nezasitne želje za vlašću sve više postajala omražena. I u Ugarskoj i u Hrvatskoj doživljavana je kao beskrupulozna manipulatorica i najveći krivac što kralj Matija svoga sina, pa makar i nezakonitog, nije uspio dovesti na prijestolje.

Nakon Matijine smrti 1490. godine, hrvatsko-ugarsko kraljevstvo je oslabljeno, velikim dijelom i zato što nije bilo regulirano pitanje nasljedstva. Temeljem raznih ugovora koje je Matija Korvin za života potpisao, prvenstveno zbog očuvanja mira i ne sumnjajući da će imati zakonitog potomka, pravo na hrvatsko-ugarsku krunu polagali su njemački car Maksimilijan, češki kralj Vladislav II. i njegov mlađi brat Ivan Albert. Beatrica je svim silama željela ostati kraljicom, pa se ponudila za ženu Maksimilijanu Habsburškom, ali ju je on odbio. Tada je odlučila stati na stranu kandidata Vladislava II. Jagelovića, češkog kralja. Posljednja perfidnost koju je učinila bila je da s njim sklopi tajni brak, a Vladislav je na to pristao samo kako bi osigurao krunu. Nakon što je postao kraljem u potpunosti je negirao bilo kakvu bračnu zajednicu ili zaruke s Beatricom. Znajući da ona ne može imati djecu, vodeći ljudi hrvatsko-ugarskog kraljevstva stali su na stranu novoga kralja jer nisu željeli ni sebi ni državi priuštiti ponovne borbe za prijestolje bez zakonitog nasljednika tog istog prijestolja. Kako bi razriješili spor i Beatrica i Vladislav obratili su se papi Aleksandru VI., a on je 1495. godine poništio brak.

Beatrica Aragonska, financijski i moralno uništena, morala je napustiti Ugarsku. Vratila se u Napulj gdje je i umrla 13. rujna 1508. godine. Koliko je privlačila ljude svojom istaknutom ljepotom i erudicijom, toliko ih je odbijala gotovo bolesnim vlastohlepljem. Navodno je pokopana u kraljevskom plaštu i sa žezlom, simbolima vladarske moći, kako bi zauvijek mogla ostati kraljicom i vladaricom.