SANDRA SKANDERLIĆ

(7.1.1652.-20.1.1713.)

Rođen kao Pavao Vitezović, od majke Hrvatice i oca potomka njemačkih doseljenika iz Alsacea, svom je prezimenu dodao hrvatski oblik njemačke riječi ritter, koja prevedena na hrvatski jezik znači vitez.

Školovanje je započeo u svom rodnom gradu Senju, zatim je došao u Zagreb na isusovačku gimnaziju, koju napušta i odlazi u Rim. Nakon što je neko vrijeme živio u Italiji, uputio se u Kranjsku te kod Ivana Weikharta Valvasora izrađuje bakroreze, uči povijest i osnove tiskarske tehnike.

Iskustvo koje je stekao kod Valvasora iskoristio je kao utemeljitelj i upravitelj Zemaljske tiskare, čije je sjedište bilo u zagrebačkoj Opatičkoj ulici, u kući gdje je Vitezović i  stanovao. Tiskara je radila dvanaest godina dok je nije, zajedno s kućom, 14. lipnja 1706. godine do temelja uništio požar.

Pavao Ritter Vitezović bio je oženjen barunicom Katarinom Vojković i s njom je imao sina koji je umro dok je još bio dijete. Nakon što su mu 1706. izgorjeli tiskara i kuća, dvije godine kasnije umire mu i supruga, te se materijalno i emocionalno uništen, razočaran i povrijeđen i kao čovjek i kao Hrvat, 1710. odlučuje napustiti Hrvatsku i otići u Beč. Tamo je živio u teškom siromaštvu, često bez krova nad glavom i na rubu preživljavanja. Bez formalnog obrazovanja, zanimanja i stalnih prihoda, praktički samouk, svojom velikom željom za učenjem i radom svrstavao se u kategoriju učenih ljudi, posebno što se tiče povijesti. Međutim, sve što je radio nije pratila odgovarajuća financijska naknada. Vitezović nije praktički imao ništa osim svojih djela. Neka od sačuvanih i poznatijih su: Croatia rediviva, Odiljenje sigetsko, spjev o junačkoj smrti hrvatskoga bana Nikole Šubića Zrinskoga pod Sigetom, Lexicon latinio-illyricum, Slavoniae apostolo restituti i dr.

Godine 1681. zastupao je svoj rodni grad Senj na Ugarskom saboru u Šopronju, deset godina kasnije imenovan je podžupanom Like i Krbave, dobio je titulu baruna i dvorskog savjetnika u Beču, ali sve su te časti imale deklarativan sadržaj, bez osiguranih materijalnih sredstava. Isto tako, ne postoji poznata osoba toga vremena kojoj nije napisao panegirik, no i za to je dobio samo pohvale. U vrijeme rata protiv Turaka bio je časnik u vojsci bana Nikole Erdödyja i sudjelovao u oslobađanju Lendave i Sigeta, pa je svojim mnogobrojnim znanjima dodao i vojničko.

Pavao Ritter Vitezović bio je povjesničar, publicist, pjesnik, leksikograf i jezikoslovac, ali tu svoju erudiciju nikada nije uspio naplatiti i materijalno valorizirati. Siromašan i razočaran umro je u Beču 20. siječnja 1713. godine.

DIJELI

•