SANDRA SKANDERLIĆ

(16.4.1844.-17.12.1911.)

JOSIP FRANK

Josip Frank kroz svoj je politički život etiketiran raznim, uglavnom negativnim konotacijama, koje su ga ponekad i pretenciozno karakterizirale kao srbofoba i ultranacionalnog radikala, a njegove nasljednike frankovce ekvivalentom kasnijeg ustaškog pokreta Ante Pavelića. Ipak, što god tko mislio o njemu, Franku se ne može osporiti veliki utjecaj na političke prilike u Hrvatskoj krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, pa i ostavljanje imetka i zdravlja u borbi za hrvatsku samostalnost, neovisnost te sprječavanje ulaska Hrvatske u bilo kakve asocijacije.

Rođen je u Osijeku 16. travnja 1844., gdje se i školuje. Obrazovanje nastavlja 1862. u Beču na studiju prava i nakon šest godina stječe doktorat iz pravnih znanosti. Karijeru pravnika započinje u Austriji, nastavlja u Mađarskoj, a u Hrvatsku se vraća 1872. i otvara svoj ured u Zagrebu. Odmah po povratku uključuje se u politički život, izdaje novine i, kao vrsni ekonomski stručnjak, brošuru o pogubnim posljedicama Hrvatsko-ugarske nagodbe na gospodarstvo i financije u Hrvatskoj. Godine 1880. postaje zastupnik grada Zagreba, a četiri godine kasnije i član Hrvatskog sabora. Iako se politikom počeo baviti odmah po povratku u Hrvatsku, Frank se gotovo osamnaest godina nije opredjeljivao za niti jednu stranku. Učinio je to tek 1890., kada se uključuje u rad Stranke prava za koju 1894. piše prve programske smjernice političkog djelovanja Stranke u kojima kao glavni ciljevi stoje obnova hrvatske državnosti, ujedinjenje i samostalnost te općenito protivljenje bilo kakvom udruživanju Hrvatske i njena asimilacija s drugim narodima.

Samo godinu dana kasnije uslijedio je njegov izlazak iz Stranke prava, zajedno sa Antom Starčevićem i još nekim istaknutim članovima. S njima Josip Frank 1895. osniva Čistu stranku prava, koju i preuzima kao čelni čovjek nakon Starčevićeve smrti 1896. godine. Od tada se neprestano bori protiv financijske ovisnosti Hrvatske o bilo kome, zatim sve vidljivije projugoslavenske politike involvirane u programu Hrvatsko-srpske koalicije, te protiv velikosrpskih ideja koje, naročito nakon 1903. drastično ekspandiraju. Frank je tada mnoge relevantne političke čimbenike s hrvatske strane upozoravao na, po Hrvatsku pogibeljnu politiku jugoslavenstva, ali ga nisu željeli poslušati anatemizirajući ga kao radikalnog nacionalista. Komponentu socijalne osjetljivosti posebno je pokazivao boreći se za prava seljaka i radnika i njihov dostojanstveni život od vlastitoga rada.

Godine 1909. Josip Frank se razbolio i postupno udaljavao iz političkog i gospodarskog života Hrvatske. Povukao se iz javnosti i dvije godine kasnije, 17. prosinca 1911. umro u Zagrebu.